Izjednačavanje zločinca i žrtve, zatiranje istine, zastrašivanje, oduzimanje prava na ponos jer je neko branio goli život i svoj prag – od toga se ne odustaje, na tom putu ne posustaju nasljednici politike koja je devedesetih godina izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu počinila oružjem najgnusnije zločine i genocid.

Novi dokaz je hapšenje Edina Vranja na granici sa Srbijom. Želju i inicijativu da se ovdje nakon svega toga gradi bolji život nebrojeno puta su pokazale upravo preživjele žrtve agresije i genocida, nikad ne pozivajući na osvetu. Naprotiv. Ali ni nakon ubijanja, ne prestaje ubijanje časti i zdravog razuma.

PROGON OD STRANE SRBIJE NASTAVLJA SE I NAKON AGRESIJE

Još jedno hapšenje dokaz je da Srbija na različite načine pokušava pokazati da na prostoru Bosne i Hercegovine i nad stanovništvom naše zemlje ima prava koja joj ni po čemu ne pripadaju, a Pivić kaže da se nažalost nastavlja jedna negativna praksa primjene zakona o postupanju državnih organa u predmetu ratnih zločina od strane Srbije.

  • Srbija je zemlja koja ima jedinstveni zakon koji se primjenjuje čini mi se samo u Srbiji, gdje su stavili kao prioritet univerzalnu rizdikciju i faktički su donijeli zakon koji se primjenjuje i van teritorije Srbije. Na ovaj način državljani BiH, samo bošnjačke nacionalnosti, izloženi su jednoj torturi, izloženi su jednom progonu, tako da jednostavno ne znamo da li će neko drugo ime se sutra naći na toj listi i da li će biti lišeno slobode prilikom stupanja na teritoriju Republike Srbije.

Ne prestaje progon ni tri decenije od početka progona bošnjačkog stanovništva iz mnogobrojnih bosanskohercegovačkih gradova i sela. U proteklom periodu bilo je niz hapšenja koja pokazuju kontinuitet u nastojanju da se izjednači žrtva i agresor.

Pivić smatra da ovakvim neprincipijelnim hapšenjem Srbija želi da uspostavi vještački balans, da izjednači žrtvu i agresora, i u tome su jako agresivni.

  • Do sada su hapsili osobe koje su se nalazile pred određenim sudovima, da su već pod  tim optužbama koje su im stavljane na teret, već i presuđeni ili su istrage obustavljene jer nije bilo dokaza. Dakle, radi se o osobama koje su se već nalazile pred određenim sudovima. Na ovaj način Srbija šalje poruku da ne priznaje prije svega ni bh. pravosuđe, ali i međunarodne sudove, prije svega Međunarodni Haški tribunal za ratne zločine. Srbija kada kaže da želi dobrosusjedske odnose, da želi korak dalje u tim odnosima, pa se spominje mini Šengen, ovakvim porukama ne vidim apsolutno nikakvog razloga da uopće možemo vjerovati u dobre namjere Srbije – istakao je.


Srbija kao izgovor za svoje postupke koristi načelo univerzalne jurisdikcije, pravo da država postupa prema bilo kome za koga ima saznanja da je počinilac navodnih ratnih zločina.

Također, Srbija u nekoliko navrata krši postojeće sporazume s Bosnom i Hercegovinom, a znamo da je ta zemlja utočište optuženima za ratne zločine u našoj zemlji.

Na pitanje, kako je Srbija uopće u prilici da se s jedne strane može pozivati na univerzalno načelo, a s druge kršiti međunarodne sporazume – kako to Srbiji prolazi, Pivić naglađava da je to jedan apsurd jer je poznato da ima dvanaest osoba koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije, a već su osumnjičeni, optuženi ili pravosnažno presuđeni.

  • Njima je Srbija tamo pružila utočište, podredila je čitav sistem tim osobama koje su optužene, osumnjičene ili presuđene za ratne zločine i oni normalno tamo žive kao i svi drugi građani. Srbija služi kao utočište osobama koje su osumnjičene, optužene i presuđene, a srpske su nacionalnosti, pa nalaze utočište u Srbiji kako bi pobjegli od bh. prvosuđa. Nije to dobro, nije dobro ni za Srbiju, Srbija će na taj način postati jedno ostrvo koje ne poštuje nikakve međunarodne standarde, gdje pruža utočište osobama koje su optužene za kriminal i mislim da to za imidž jedne države u današnje vrijeme nije nikako dobro.

Edin Vranj se nije krio ni bježao, bio je dostupan službama, i našim i stranim. Prije tri godine zbog nepostojanja dokaza Tužilaštvo naše zemlje donijelo je odluku o neprovođenju istrage.

Pivić smatra da u ovom slučaju nije bilo apsolutno nikakvog osnova da ga srbijanske službe privedu.

  • Mislim da je to jedno zastrašivanje i progon naših građana, jer ako ćete realno sagledati, ako neko istinski želi, eventualno da postoji to djelo, kako će oni prikupiti sve te dokaze koji su neophodni za procesuiranje. Dakle, djelo se desilo na teritoriji BiH, na štetu BiH, kako i na koji način uopće oni mogu doći do dokaza da bi procesuirali jedno takvo lice. Samo je riječ o jednom progonu, to je jedan kontinuitet, vidjeli smo da su i neke druge osobe završile u srbijanskim zatvorima, i nažalost, uništite život tim ljudima. Jer provesti neopravdano jedan dan u pritvoru, znaju one osobe koje se nađu u takvoj situaciji, zaista je to jedan sramotan potez Srbije – kazao je, između ostalog, prof. dr. Nezir Pivić, zamjenik ministra pravde BiH, gostujući u emisiji Dobar dan BiH Hayat televizije.

HAYAT