Ustavom BiH definirano je da se Ustavni sud BiH sastoji od devet članova, i to četiri koja bira Zastupnički dom FBiH, dva NSRS, dok tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom. Milorad Dodik uporno traži i insistira na odlasku stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, a istovremeno se javnosti predstavlja kao političar koji je za izvorni Dejtonski sporazum. Kako komentirate ovu kontradiktornost?

- Najprije da kažem da je ovo što mi danas živimo izvorni Dejtonski sporazum, sa svim onim kroz šta je BiH prošla u proteklom periodu i svim ustavnim i institucionalnim reformama koje su nam se desile, bilo odlukama Ustavnog suda BiH, bilo dogovorom entiteta, bilo ispunjavanjem međunarodnih obaveza. Dakle, ne postoji izvorni Dejtonski sporazum kakav je on bio 1995. godine kada mu je svrha bila da zaustavi rat. Isti taj sporazum je, te 1995. godine, u Aneksu IV – Ustavu BiH predvidio mehanizme kojima će se jačati država BiH. Izuzetno važan mehanizam je i Ustavni sud, njegov sastav, način odlučivanja u njemu i konačnost i obavezujući status njegovih odluka.

Dejtonski sporazum za Dodika, ali i neke druge političare je švedski sto, uzimali bi s njega ono što im odgovara i mjenjali ono što im ne odgovara. Hvala Bogu u BiH postoje, a rekao bih da djelovanjem i Dodika i drugih separatista u zemlji i jačaju, dovoljno jake snage koje to neće dozvoliti.

Zbog čega se Ustavni sud BiH našao na Dodikovoj meti, ali i Dragana Čovića koji je zajedno s njim najavljivao da će u parlamentarnu proceduru uputiti Zakon o Ustavnom sudu BiH kojim se tražilo izuzeće stranih sudija ili ukidanje ovog suda?

- Ustavni sud BiH se našao na meti zbog toga što se radi o rijetko nezavisnom tijelu u BiH, popunjenom od sudija profesionalaca, sa ličnim i profesionalnim integritetom na koje niko ne može utjecati. O kako profesionalnom tijelu se radi najbolje govori činjenica da su oni u svom dosadašnjem radu, sami, jednoglasno kako je to jedino moguće, iz svog sastava razrješavali sudije koji su pokazivali pristranost nekim politikama. Sjetite se pisma Krstana Simića i njegovog razrješenja sudije Ustavnog suda.

U posljednje vrijeme su probosanske snage uvidjele mogućnosti koje ovaj mehanizam pruža u smislu zaustavljanja protivustavnog djelovanja nižih organi vlasti koje to sve češće prakticiraju u svom radu. Država se blokira i pokušava pokazati kao nemoguća, a od entiteta se pokušava napraviti "država" sa zaokruženim zakonodavnim i institucionalnim okvirom. To je naravno u suprotnosti s Ustavom BiH i Ustavni sud je posljednja brana i zaštitnik Ustava, koji ove procese koči i sprečava. Vrlo često u javnost se iznose da "sudije Bošnjaci" i sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava preglasavaju ostale u Ustavnom sudu, te da bi odluke bile drugačije da nema ove trojice sudija. Ističem da sudije u Ustavnom sudu nemaju nacionalnu odrednicu i da se ne radi o Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima u sudu. Radi se o sudijama koji se biraju u Parlamentu Federacije BiH i Narodnoj skupštini RS-a i ništa više. Ja ne znam kakvi su rezultati glasanja ni po jednoj odluci, osim što se vidi kada sudija izdvoji svoje mišljenje i izrazi neslaganje sa većinskom odlukom. Prema stanju izdvojenih mišljenja ni u jednom dosada okončanom predmetu ne može se reći da je rezultat glasanja bio 5:4. Odluke se u svim sudovima na cijelom svijetu donose većinom glasova, i način glasanja je povjerljiv, pa tako i u Ustavnom sudu BiH.

Svaki ovlašteni predlagač ima pravo da predloži šta god misli da je dobro za njegove interese, pa tako i Čović i Dodik da zamijene sudije Ustavnog suda ili da ukinu Ustavni sud. Pitanje je šta će biti prihvaćeno u propisanoj zakonodavnoj proceduri. Prema mojim spoznajama, takvi prijedlozi nemaju nikakvu šansu da budu prihvaćeni. Ucjene nikad nisu dale rezultate pa ni u ovom slučaju neće.

Dragan Čović je, između ostalog, predlagao da izbor sudija Ustavnog suda BiH treba biti po nacionalnom ključu, što podrazumijeva i uvođenje entitetskog glasanja kao što je to slučaj u Parlamentarnoj skupštini BiH. Šta bi to značilo za rad ove pravosudne institucije, kakvu bismo imali situaciju, ako bi se eliminisale strane sudije i uvelo etničko glasanje?

- Ovo je rijetka, možda jedina institucija u kojoj takav način izbora i odlučivanja nije koncipiran na nacionalnom izboru i entitetskom odlučivanju. To je prema mom mišljenu najveća vrijednost Ustavnog suda i činjenica da je to tako govori o viziji i mudrosti onih koji su pregovarali ovakvo ustavno rješenje. Bilo kakva promjena, posebno u pogledu odlučivanja bila bi pogubna po ovu instituciju i učinilo bi je podložnom blokadama i ucjenama čega sada tamo nema. Dakle, oni koji blokiraju sve što mogu, ustrojili bi i Ustavni sud na način da ga mogu blokirati. Te blokade bi značile da se o odlukama treba dogovorati, kao u parlamentu, što svakako u jednom ovakvom tijelu nije prihvatljivo. Do promjena sastava Ustavnog suda, vjerujem da će nekad doći, kada kao društvo dostignemo odgovarajući stepen demokratije i razvoja tolerancije i uvažavanja, a kad je riječ o načinu odlučivanja, gotovo sam siguran da se nikad neće i ne može promijeniti. Ustavni sud je sud i tako treba ostati. Nekad nam odluke odgovaraju, a nekad ne, ali onako kako rade je najbolje za sve nas i našu domovinu.

U proteklih 25 godina Ustavni sud BiH donio je veliki broj odluka. Koje biste Vi izdvojili kao najznačajnije odluke koje idu u korist jačanja države Bosne i Hercegovine?

- Mislim da je u okviru postupaka apstraktne ocjene ustavnosti doneseno mnogo važnih odluka, ali bih i izrazio svoje žaljenje što ovih zahtjeva nije bilo i više. Među najznačajnijim odlukama svakako mislim da je to odluka po zahtjevu rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića kojom je osigurana konstitutivnost i ravnopravnost svih konstitutivnih naroda, Ostalih i građana na cijelom teritoriju BiH, nekoliko odluka o statusu državne imovine, najprije po zahtjevu rahmetli predsjednika Sulejmana Tihića, a kasnije i po zahtjevu delegata iz Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a u vezi sa statusom poljoprivrednog zemljišta, unutrašnjih voda, šuma u entitetu RS. Ističem i dva zahtjeva predsjednika Bakira Izetbegovića u vezi sa državljanstvom izbjeglica iz BiH, te također njegov zahtjev u vezi sa 09. januarom kao danom entiteta RS. Značajna je i Odluka o utvrđivanju postojanja spora između BiH i entiteta RS u vezi sa dodijeljenim koncesijama za gradnu hidroelektrana na rijeci Drini koja bi ovih dana trebala da dobije konačni izgled, te Odluka kojom je obrisana odredba Ustava RS-a o smrtnoj kazni kao jedna od obaveza iz Mišljenja Evropske komisije za dobijanje kandidatskog statusa.

Kako se zahuktala priča o pregovorima o izbornoj reformi, tako su se pojedini politički akteri da bi opravdali zagovaranje "legitimnog izbora" članova Predsjedništva BiH, počeli pozivati na Odluku o konstitutivnosti za koju je apelaciju Ustavnom sudu BiH podnio rahmetli Alija Izetbegović. Da li je ta odluka priča o "legitimnom predstavljanju" ili je pak njena suština nešto posve drugo, a sada se zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe?

- Legitimno predstavljanje je fraza koja se pojavila nakon odluke Ustavnog suda u tzv. predmetu Ljubić u kojem su ocjenjivane odredbe Izbornog zakona BiH u vezi sa popunom Doma naroda Parlamenta FBiH. Tom odlukom su proglašene neustavne odredbe Izbornog zakona BiH koje govore da "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu", jer nisu u skladu sa odredbom Ustava FBiH prema kojoj "U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu." Odluka Ustavnog suda je nalagala Parlamentarnoj skupštini BiH da promijeni ovu odredbu Izbornog zakona u roku od šest mjeseci. Pošto se to nije desilo, Ustavni sud je donio novu odluku kojom je sporna odredba Izbornog zakona obrisana i prestala da važi. Prema tome ova odluka je implementirana. Tokom ovih pregovora oko izmjena Izbornog zakona obrisanu odredbu bi trebalo zamijeniti odredbom Ustava FBiH koja o tome govori, a koju sam ranije citirao. Kreatorima ideje legitimnog predstavljanja smeta i ova odredba Ustava Federacije i smatraju da nije u skladu sa odlukom iz predmeta Ljubić. Međutim, Borjana Krišto je bila podnijela zahtjev Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost i ove odredbe, ali kada je dobila informaciju da taj zahtjev neće biti prihvaćen, zahtjev je povukla. Danas to nigdje ne spominju nego samo paušalno ovu odredbu proglašavaju protivnom Ustavu BiH.

Potpuna je izmišljotina da je zahtjev rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića kojim je priznata konstitutivnost narodima na cijelom teritoriju izvor legitimnog predstavljanja koje oni izvlače iz odluke u predmetu Ljubić. Iako se u ovoj odluci Ustavni sud pozvao na jedan segment Odluke o konstitutivnosti, ona se nikako ne može povezati sa tzv. legitimnim predstavljanjem. Ustavni sud se pozvao na dio Odluke o konstitutivnosti kojim se označavanje naroda konstitutivnim u Preambuli Ustava BiH tumači kao njihov ravnopravan i jednak status, a u smislu ove odluke podrazumijeva obavezu entiteta da poštuju ovaj natkrovljujući princip i da svim konstitutivnim narodima osiguraju konstitutivnost na cjelom teritoriju. Naglašavam na cijelom teritoriju, gdje god ima predstavnika tog naroda, baš onako kako je definirano Ustavom FBiH.

O pravom smislu Odluke o konstitutivnosti u smislu legitimnog predstavljanja, te o pokušaju zloupotrebe odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti najbolje govori dio u kojem se kaže: Striktna identifikacija teritorije sa određenim, etnički definisanim članovima institucija BiH s ciljem predstavljanja određenih konstitutivnih naroda, nije istinita čak ni za odredbe o sastavu Predsjedništva propisane članom V, prva alineja: "Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske." Pri tome se ne smije zaboraviti da srpskog člana Predsjedništva, naprimjer, nisu izabrali samo birači srpske nacionalnosti, već svi građani Republike Srpske, sa ili bez posebne etničke pripadnosti. Prema tome, on ne predstavlja niti Republiku Srpsku kao entitet, niti isključivo srpski narod, već sve građane izborne jedinice Republike Srpske. Isto vrijedi i za bošnjačkog i hrvatskog člana koji se biraju sa teritorija Federacije.

Dakle, odluka o konstitutivnosti govori potpuno suprotno od zahtjeva "legitimnih predstavnika".

Treba li, prema Vašem mišljenju, Bosni i Hercegovini Vrhovni sud BiH? Koliko zapravo ima nedostataka, koliko su građani BiH u tom pogledu zakinuti zbog njegovog nepostojanja?

- Smatram da treba postojati vrhovna sudska instanca, koja ne mora nositi naziv vrhovni sud, ali koja mora imati određenu apelacionu nadležnost i koja bi davala jedinstveno tumačenje državnih zakona. Na ovaj način bi se osiguralo da zakoni koji se donose budu jednako primijenjeni na cijelom teritoriju BiH.

Kada je riječ o apaelacionoj nadležnosti, taj sud bi rješavao po žalbama na prvostepene odluke Suda BiH i po žalbama na vlastite odluke u slučajevima kada on oslobađajuću presudu Suda BiH preinači u osuđujuću.

Trenutno rješenje u kojem po žalbama na prvostepene presude Suda BiH odlučuje Apelaciono odjeljenje istog suda je vrlo upitno s aspekta poštivanja prihvaćenih međunarodnih standarda iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i nekih drugih dokumenata. Koliko je ovo rješenje održivo, imat ćemo priliku saznati već krajem ove sedmice kada Ustavni sud BiH treba odlučiti po zahtjevu Borjane Krišto upravo u ovom smislu. Ona je tražila, između ostalog, da Ustavni sud ocijeni ustavnost odredaba Zakona o Sudu BiH kojima se određuje njegova apelaciona nadležnost.

Odluka kojom bi se prihvatio ovaj zahtjev mogla bi proizvesti mnogo problema i zaustaviti u cijelosti rad i funkcionisanje Suda BiH. Naime, ukoliko se ukine apelaciona nadležnost Suda BiH o žalbama na njegove odluke, neće imati ko odlučivati te će proces biti zaustavljen. Smatram da bi ga bilo vrlo teško otkočiti zbog opstrukcija koje trenutno imamo u zakonodavnom procesu i zahtjeva da se dokine pravosuđe na državnom nivou. S obzirom na to da ovaj segment pravosuđe procesuira i sudi u izuzetno značajnim osjetljivim predmetima ratnih zločina, organiziranog kriminala i korupcije, ovakav zastoj bio bi veliki udarac za državu BiH.

FAKTOR