Vlada premijera Fadila Novalića je u osam godina prvo riješila dubiozu koju je iza sebe ostavio Nermin Nikšić, a zatim unaprijedila stanje u Federaciji BiH u svim segmetnima.
U Novalićevim manadatima stabilizirani su budžet FBiH i penzioni fond koji je bio na izdisaju, BDP i industrijska proizvodnja su konstantno rasli, najveća javna preduzeća su poslovala pozitivno, pokrivenost uvoza izvozom je bila na rekordnom nivou i na kraju je nametnutoj Nikšićevoj vladi ostavljen akumulirani suficit u budžetu od preko 530 miliona.
Za osam godina Novalićevog mandata struja nije nijednom poskupjela, penzije su redovno i vanredno povećavane, nije raslo zaduženje.
Na državnom nivou u tom periodu, djelovanjem SDA prema Ustavnom sudu BiH zaustavljeni su udari na ustavno-pravni poredak, a naša država je dobila kandidatski status za EU i konačno postala kandidat za punopravno članstvo u NATO-u.
Nametnuta Nikšićeva vlada je „uspjela“ u osam mjeseci 2023. godine da potroši kompletan suficit ostavljen od Novalićeve vlade i budžet FBiH gurne u dodatni minus od skoro 50 miliona. Penzioni fond je ponovo u krizi, nema povećanja penzija niti će ih biti, javna preduzeća posluju negativno i proizvode enormne dugove, BDP je trostruko manji u odnosu na posljednje dvije godine Novalićevog mandata, industrijska proizvodnja je pala za 9 posto, pokrivenost uvoza izvozovom konstano pada.
Pred našim očima se događa potpuni zastoj NATO i EU puta, Dodik se nije promijenio kako su nas ubjeđivali i živimo najtežu političku krizu od Dejtona.
Od Trojkinog preuzimanja vlasti svi bitni ekonomski pokazatelji su u padu, a rastu cijene struje, telekom usluga i hrane, zaduženje FBiH i dubioza u budžetu. Rastu i plate premijera i ministara i njihov vozni park. Raste broj pozicija koje su prepustili SNSD-u i HDZ-u, kao i broj neispunenih obećanja poput minimalne plaće od 1.000 KM. Paralelno s tim raste i količina nesuvislih opravdanja i laži, koje čelnici Trojke svakodnevno plasiraju u javnost.
Posmatrajući današnju konferenicju za medije, jasno je da Trojka potcjenjuje građane, poručujući im da više vjeruju njihovim lažima, obmanama i opravdanjima, nego revizorskim izvjštajima, zvaničnim podacima i činjenicama, dakle vlastitim očima i sve praznijim novčanicima.