Odluka državnog vrha Srbije, entiteta RS i Srpske pravoslavne crkve da se godišnjica „Oluje“ obilježi u Prijedoru, nova je provokacija i uvreda za žrtve srpskih zločina u ovom gradu.
Za sve zločine počinjene u Bosni i Hercegovini ogromnu odgovornost snosi političko i vojno rukovodstvo Srbije. Svi strateški planovi za napad na Bosnu i Hercegovinu su kreirani u Beogradu. Oficiri Vojske RS su tokom rata, a i godinama nakon toga, imenovani i dobijali plaće iz Beograda. Stoga bi rukovodstvo Srbije, a posebno Aleksandar Vučić koji je veličao Ratka Mladića i zagovarao ubistvo „stotinu muslimana za jednog Srbina“, trebali pokazati kajanje i sa izrazima pijeteta dolaziti u mjesta poput Prijedora.
Ako Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije žele da se prisjete žrtava operacije „Oluja“, trebaju hrabro otići u Hrvatsku i uraditi ono što kane uraditi u Prijedoru.
Sva trojica dobro znaju šta se u Prijedoru desilo u godinama prije „Oluje“.
Prijedor je grad u kojem su vojska i policija RS-a, uz Srebrenicu i Sarajevo, počinile najmasovnije zločine. Deseci hiljada protjeranih Bošnjaka i Hrvata; 3.176 ubijenih od čega je 102 djece; najveća masovna grobnica Tomašica; logori Omarska, Trnopolje i Keraterm u kojima je sadistički zlostavljano hiljade i ubijeno nekoliko stotina ljudi; bijele trake za Bošnjake po uzoru na Davidove zvijezde kojima su obilježavani Jevreji u nacističkoj Njemačkoj... samo su dio brutalnih masovnih zločina u Prijedoru, koji sadrže sve elemente genocida. Uz sve to, vlasti u entitetu RS ne dozvoljavaju ni postavljanje spomenika, koji bi bio podsjetnik na ove zločine.
Kakva se onda poruka šalje kada se godišnjica stradanja srpskog naroda obilježava u gradu u kojem su u ime tog naroda i Miloševićevog velikodržavnog projekta počinjeni brutalni masovni zločini nad drugim narodima - Bošnjacima i Hrvatima? I zašto se težište tih ambcija iz Hrvatske ili Srbije premješta u Bosnu i Hercegovinu?
Prijedor nema nikakve direktne veze sa hrvatskom vojnom akcijom „Oluja“, koja je - uz sve kontraverze – nestankom paradržave tzv. „Republike Srpske Krajine“ označila početak kraja sna o „Velikoj Srbiji“. Ali, odabirom Prijedora kao najzapadnijeg grada u kojem Srbi - zahvaljujući etničkom čišćenju i masovnim zločinima - čine većinu, očigledno se želi poslati poruka da taj san u glavama dijela srpske političke i vjerske elite još živi.
To je poruka koju bh. patriote veoma dobro razumiju. Kao i Vučićeve poruke o jačanju Vojske Srbije, usvojene strateške planove za „odbranu“ Srbije koji obuhvataju i teritorij Bosne i Hercegovine i niz drugih poruka koje svakodnevno stižu iz Beograda.
