Zaključci koje je sinoć usvojila Narodna skupština RS su spisak neostvarivih i neprovodivih želja Milorada Dodika.
Njima se samo potvrđuje iščašeni pogled na međunarodno pravo, Ustav i zakone Bosne i Hercegovine, a u dobroj mjeri i na stvarnost uopće, na kojima Dodik i njegovi SANU mentori pokušavaju bazirati vlastitu politiku.
Gomila neistina, uvreda, prijetnji i ucjena, začinjenih islamofobijom koje su se mogle čuti na sjednici NSRS, podsjetile su na vremena ratnog zločinca Radovana Karadžića i njegovih paljanskih skupština.
Posebno se to odnosi da Dodikovu tvrdnju da „muslimani mogu živjeti na 25 posto teritorije“, što se može shvatiti kao namjera da se nastavi sa genocidnim projektom i etničkim čišćenjem.
Optužbe protiv Bošnjaka, koje Dodik i njegovi sljedbenici lažno optužuju za unitarizam, islamski radikalizam, terorizam, pa do toga da žele da podjarme Srbe i da su krivci što se ne provodi Dejtonski mirovni sporazum, jeftine su zamjene teza i pokušaj da se priskrbi alibi za opasnu secesionističku politiku koja bi mogla destabilizirati cijelu regiju. Historija nas je naučila da kad god srpski lideri pričaju o ugroženosti Srba, u stvari planiraju ugroziti druge.
Da Dodikova politika vodi u destabilizaciju regije moraju biti svjesni posebno u Srbiji, s kojom Dodik najavljuje zajedničke deklaracije. Srbija zna da ona nije nikakav „garant Dejtonskog sporazuma“, već njegov potpisnik, koji je dužan da ga striktno poštuje i provodi.
Svaki pokušaj urušavanja Dejtona prije svega bi značio urušavanje mira, stabilnosti, ali i entitetske podjele Bosne i Hercegovine nastale u Dejtonu.
